Korisnik don

Avatar

Spol: muško

Datum rođenja: 1. siječanj, 1962

Bodovi: 5

Zvijezdice: ... 30

Broj mojih stihova: 33

Korisnikovi stihovi

Nedostaješ mi

Sa peteljke nebeske
naranča je pala
i rastočila nutrinu svoju
pučinom obzorja, tmicom nebosklona.

Mreškaju se vali o gole hridi,
u mreži oka kozmos treperi,
zvijezde i mjesec mlad
odvlače misli duboko do tebe.

Ne znam, jesam li lažac,
sanjar ili što drugo,
u čarobnom trenu tom,
dok druga ište ljubav moju,
nedostaješ mi draga,tada najviše.
Srce voli ...

Neće srce ljubav za sužnja,
pa da jezdi zviježđima sanje,
potajice motreć ' zbilju.
srce voli bila jeku
kada priđeš nenadano
i slatku slutnju kad te nema,
da misliš na me,
da me trebaš.
Tonem

Na valovima uzburkanih snova,
s ljubavlju u jedrima srca,
uplovila si u moju samotnu luku
i bacila sidro
na zvjezdano dno moje duše.

Na molu sanje,
za bitvu žudnje vezan,
snatrim da zajedno smo opet;
i s osmjehom na jastuku,
u modrinu snova, k tebi,
bespovratno tonem.
Zbog tebe

Zbog tebe,
moja je ljubav
sužnjem srca postala,
jezdeći zviježđima sanje,
potajice motreć ' zbilju
kao ptica čovjeka u lugu.
kada bih te pustio
iz krletke srca svoga,
umro bih od straha
da udes neki zbio bi se
i spokoja ne bih imao
dok te ne bih našao,
dlanovima toplim zakrilio
i u srcu zauvijek udomio.
Zvjezdano mrijeti

Ne mogu više
prsa o prsa,
zadobio sam kame
starosti rane,
sa egom ljudskim
ne mogu se nosit.
dok život borama
riše golo čelo
i vrijeme se osipa
nebosklonom,
sa pogledom začudnim,
prenutim iz sanje,
treba veličajno,
zvjezdano mrijeti.
Blaženi mir

Koračam
besciljnim prolazima hladnog betona.
s čežnjom
upijam zvijezde daljinom oka.
drsko ih, u bujicama,
slijevam bjelinom papira,
duša je moja puna
blaženoga mira.
Ljubavi moja jedina

Kada si bez zaklona tople riječi
i duša ti mrzne na goletima straha,
krajičkom misli dotakni mi ime
i ljubavi rijeka potopit će brige.

Kada radosti života gasnu ostvarajem
i samoća te prožme žićem cijelim,
neka ti moje ime iz srca poteče
i ljubavi plima preplavit će nedaće.

Kada se suze niz užareno lice prenu iz grča,
prepunog zebnje drhtavoga srca,
neka ti moje ime na sjećanje kapne
i ljubav će posve tugu da sahne.

Kada te ovozemaljske mijene ispune strijepnjom
i u odajama duše tjeskoba se svije,
skini okove zaborava sa imena moga,
i neboj se, ljubav će uvijek uz tebe da bdije.

Kada ti je tijelo prikovano za postelju,
i u grču, bolno, preza da se pruži,
otrgni od bola moje ime,
neka ti usne cjeliva, ljubavi moja jedina.
I ljubav će posve tugu da sahne.

Kada te ovozemaljske mijene ispune strijepnjom
i u odajama duše tjeskoba se svije,
skini okove zaborava sa imena moga,
i neboj se, ljubav će uvijek uz tebe da bdije.

Kada ti je tijelo prikovano za postelju,
i u grču, bolno, preza da se pruži,
otrgni od bola moje ime,
neka ti usne cjeliva, ljubavi moja jedina.
Ne voliš me više

Ne voliš me više.
kažeš da luna više ne žanje polja sanje
u stihovima mojim,
i da su zvijezde zgasle
i ne trepere više.

Ne voliš me više.
kažeš da ne možeš više podnijeti
tišinu spokoja večernje retorike
sazviježđa, jedva oku znanom,
i da ti je srcu studno uz mene.

Ne voliš me više.
kažeš, potražićeš drugo nebo,
druge zvijezde i lunu što sanju žanje,
kao da ljubav samu sebe traži,
u beskraju, u kome sve se ljubav zove.
Ljubav da okujem

Ja bih htio,
o slabosti moja,
ljubav riječima da uramim,
u dubini srca učahurim,
mislima da je sapnem,
dušu njome prigrnem,
pažnjom da me osupne
i nikada ne mine.
ja bih htio,
o bezumnosti moja,
ljubav da okujem.
zaboravljeni tren

jednoga dana
otkrit ću sve.
izvrnut ću život
kao prazan džep.
možda na um zvecne
zaboravljeni tren.
dosada

ne može se to skriti ljudi,
iz očiju vam viri,
iz usta, iz kose,
na ušima vam visi,
pod rukom je nosite,
nogama tjerate,
uvijek je uz vas
i vuče vas za rukav.
dosada

ne može se to skriti ljudi,
iz očiju vam viri,
iz usta, iz kose,
na ušima vam visi,
pod rukom je nosite,
nogama tjerate,
uvijek je uz vas
i vuče vas za rukav.
Na samrti

Okopnilo je tijelo pripeto za postelju
i grč se bolno preza da se pruži;
uzduh zemni piskom dahće,
u samrtnom hropcu riječi se traže;
pogled prikovan visi o zidu,
promiču slike od kolijevke do groba;
i tek sada biva sve jasno,
al ' čovjek se ufa da nije još kasno.
U areni života

U osami ognjišta
još tinja nada u boljitak.
Umorna od svjetovnih trica
duša sada slijedi vodilju univerzuma.
Ostati uramljen spokojem
usprkos nedaćama zemnim
jedino je što preostaje
u ovozemaljskoj areni života,
gdje " u miru počiva dobrota ".
Tuđina

U tuđem krevetu,
u tuđem stanu,
u tuđem gradu,
umornih očiju
opsjednutih od sjeni,
sa tjeskobom u grudima
i sa strahom od izvjesnosti
dana što mi nosi,
tonem u san,
olovan san.
Suza

Sazrela u bolu sjenika tuge
niz užareno lice prene se iz grča,
prepunog zebnje drhtavoga srca.
Iz ustajale dubine gorčine žića
krenu se vali vizirom oka
i od mora čemera jedna slana suza
na ranjenoj usni cjelivati osta.
Samotna

Sve što moje oko takne
u prah se saspe
i u vjetar samoća raspe.

Sve što moja riječ sapne
tišinom zausti
i dušu samoćom sažme.

Sve što u moju sjenu kroči
s tugom se srodi
i samotnim korakom kroz život hodi.

Sve što se u moje skuti svine
snovima svikne
i blaženim mirom samoća mine.
Postoji li nada

Bez zaklona tople riječi
duša mrzne na goletima straha.
Dok prvotne radosti života gasnu ostvarajem
i dok stada oholo bleje
i bogomolje patvorinom zvone,
moje se žiće sa samoćom stapa;
postoji li nada?
Tjeskoba

Turobne misli izmiču
niz kamena bedra obzorja siva;
obnaženom zemljom kiša rominja,
tugu neku skoru rasanjiva
i u plahu srcu tjeskobu svija.
Nema radosti da prhne mi u zjeni
i oblake tmurne stjera u dalj,
pa da zviježđima u pogledu hodim
i blaženim mirom dušu uspokojim.

Statistika
Reg. korisnici: 220
Broj doprinosa: 1.789