Korisnik MARICA BEHTAN CECELJA

Spol: žensko

Datum rođenja: 1. siječanj, 1960

Bodovi: 0

Zvijezdice: ... 10

Broj mojih stihova: 31

Korisnikovi stihovi

Proći ćeš mojim djelom grada
otjerati i sunce i ptice
reči mi prekasno draga pred svima u lice
opet ću zaplakati u sebi
kao kad si mi ukrao sreću
bol vratiti tebi
al ja se vratiti neću.
AKO SMO SE PREKASNO SRELI

Mojom izgubljenom jekom tragajući snima
sanjah da pripadam nekom
i predah se odjecima
potom se okomiše na me novi dani i neprospavane noći
još nada postoji za me da ćeš mi jednom doći.

Možda smo se prekasno sreli
ti stranće moje sjene
možda sam te voljela
možda si i ti mene.
TI I JA

Ti i ja pod mjesečinom tuge
ti i ja i mnoge druge
sa sretnim smješkom u okrilju tame
plačemo u duši.

Ti i ja u hladovini života
skrivamo ožiljke s bolom što guši
smješkom pobjednika
hodajući ponosno u haljini ljetnoj
oku prolaznika
izgledam li sretno?

Ti i ja pod mjesečinom tuge
ti i ja i mnoge druge
stvaramo umjetnu sliku o sebi
a ima nas u tebi u njoj
nadsmješenoj a nesretnoj.
IGRAČI ŽIVOTA

Na starim slikama svjeće plaču u sretnim prilikama
kako se tuga svuda prikrije
i suze lije i slatko e smije

ne čekaju mene zlatne kočije
i lutke se ne smješe
plesaći sretnih dana u koracima grješe

ta lica nasmijana sa tugom poete
kao igrači života
sudbinom prelete..marica
Vrisak iz čaše na stalku crnom
probija noć
mjesec je plašt zaogrnuo sprema se poć.

Titraji zore kroz prozor vire ja nemam sna
imaš poroke što mjesečare na rubu zla.

Sjetno ćutim tvoje ruke prizivaju
nas
gutam lažno poruke naglas.

Ako varaš me u duši
ne zamaraj noć
vrisak iz čaše na stalku crnom
ti nećeš doć.
Živim život koji ne razumijem
kao ni ti
neman ništa a imam sve kao i svi.

Živim a nestajem
zamišljam
da je sve zbog tebe
a nije
samo prazne uspomene krijem
na putu nemira,poraze svemira skrivam
živim a ne uživam.

I opet i opet i opet ću živjeti sutra
i opet i opet ću prokleti jutra
i opet te neću sresti.

I opet i opet i opet nisi tu zbog nas
i opet i opet nem u kome pronaći spas.
TRI SESTRE

Tri sestre tri očajne mrlje u zraku
tri čudovišta u mraku
tri izgubljene
neiskupljene sudbine
tri istine

izgubljene u vremenu i prostoru
neočekivanog obrata sudbine
vjeruju da će preživjeti nalete gorčine
koje im nameću sa visine
a one su zbog brata
polumrtve
one se natjeću kao žrtve

koja će duže izdržati,koja će bol sakriti
pred svima a boli ima..boli ima
bol ima ime a nesmijemo ga spominjati
bol ima prezime
svaka će ga drugačije zvati

moraju stati
bol nemogu zakopati
nemojte mi dušu krasti
ja još moram dugo cvasti
led otopiti
ne još neću oči sklopiti
ne lomite tragove valovima noći
kroz život ću kroz ogledala proći
nedodirljiva ruci krivoj
neće meni živoj prjetiti
bljesak žrtve
neće mene zasjeniti riječi mrtve
opustite se uz onog
što vas voli
žive boje godine ne broje ni nove
boli marica bc
Ne daj im ne daj im da mi priđu blizu
podjelimo bol
preživimo krizu
i ne idi njoj.

Na početku i na kraju budi uz mene
to što imam to što trebam
sve je zbog tebe.

I to malo srca podjelimo popola
u sreći ustrajmo do bola.
Nisu krive godine što su među nas stale
tuge oslobodi me da me svi ne žale.

Nije krivo vrijeme što nas dijeli
već što smo ljepoto mi previše htjeli.

Ne žalim za danima što se sporo vuku
ni što suze proljevam na našem jastuku.

Kad nas sretnu dive se
kako smo procvali
skupa ste a vi ste se davno rastali.

Zbog drgih smo tuđi si i zaboravljeni
iako sve luđi si prema bivšoj ženi.

Nisu krive godine sve je kao lani
tvoja ruka vodi me
al s njim teku dani.
Svjeće gore i tijela plamte i želja
je u nama jaka
ruke ze zovu i cjelove pamte odjeke tvojih koraka
svilene plahte latice ruža
pozivaš me u svoj hram snenu
o zar ne vidiš suze?
i zaljubljenu ženu?

Najednom otkrivam sjaj u tami biseri su snažno bijeli
da mi bi mogli
u vječnost sami
rastati se gdje smo se i sreli

A ti se nedaš iz mojih ruku
vraćaš mi dušu što kleči
bacaš po jastuku
stihove i tople riječi

I znaš da mi je prazno u tamnici noći
voliš bezobrazno a samo ćeš proći
između mašte i jave
prolazne i ljubavi prave

Sretno se smijem iako mi se spava
i vječno grijem u ruci zaborava
NE RANJAVAJ STIHOVE SAMOĆE

KLEKNULA SAM PRED SAMOM SOBOM O KOLIKO PRIVIĐENJA
istkala čipke čarobne duševnog pomirenja
ponjela torbe pune straha
na put nespokoja
bez predrasuda kažem
- zbogom ljubavi moja..

Ne sudi mi sudbino
ja samo štitim oklope bola
ja samo skrivam tragove zla
ja samo želim biti svoja
ja samo želim biti ja

Pozdravi moju hrabrost kojom me ogrnulo svjetlo predgrađa
o nedodirljivi pozdravljam tebe
izađi iz magle skriven iza breze
izađi iz sebe
pred vijugavim tragovima požude
pred vratima rastanka i osude
prekasno si otvorio i ogolio dušu

Ne nudi mi zabranjeno voće
ne ranjavaj stihove samoće i ne budi me iz sna...
O PREVRTLJIVI VELEGRADE

Gdje ste kreposni spavači,blaženo vam tijelo
o gdje ste sada?
mudraci jutra vas bude i svjetla velegrada
navucite svečano odijelo oživite iznutra ljude
gdje su zapele siluete i lažni sjaj
što se nevidljivi danom provlače
gdje spava slatki nepoznatza nas
gdje ste svjetiljke tame danas?

Neobično običnom ruke pruža
kaju se pred svima itrn i ruža
nemoćno se suprostavlja ukletom kriku
nitko ne ostavlja pravu sliku..

Iskrivljena ogledala mjenjaju oblike mršavi i debeli ne postoje
svi su negdje otprilike ono što oko poreklo je

gdje su kreposne žene
što im postupke važu'
oči pokvarene što po potrebi lažu
gdje se skrivaju svjetla moje nade?

u kapima vode spavaju
o prevrtljivi velegrade
tvoji se ljudi samnom poigravaju

Statistika
Reg. korisnici: 220
Broj doprinosa: 1.789