Utjeha Tišinom izgovaram utjehe svoje maštom se branim,sjećanjem borim Gomila misli k’o zidovi stoje polako i tiho k’o svijeća gorim Sakriti gnjev,pohraniti tugu besane noći i jutra bez nade taj nemir što uze i vrti u krugu donosi meni,a nekome krade I onda me slome.Šutim i klonem ne mogu u sebi samoga naći svakim svitanjem polako tonem svakim suncem što treba izaći Kada bih bar mogao sve da izbrišem i pokoju bol da suzama dam što ne mogu reci,agonijom pišem i dočekam jutro budan …i sam