Utjeha

Tišinom izgovaram utjehe svoje

maštom se branim,sjećanjem borim

Gomila misli k’o zidovi stoje

polako i tiho k’o svijeća gorim



Sakriti gnjev,pohraniti tugu

besane noći i jutra bez nade

taj nemir što uze i vrti u krugu

donosi meni,a nekome krade



I onda me slome.Šutim i klonem

ne mogu u sebi samoga naći

svakim svitanjem polako tonem

svakim suncem što treba izaći



Kada bih bar mogao sve da izbrišem

i pokoju bol da suzama dam

što ne mogu reci,agonijom pišem

i dočekam jutro budan …i sam